12. svibanj 2016.

Kakvi su Nijemci zapravo?

WIE SIND SIE DENN – DIE DEUTSCHEN?

Nekoć bi prva asocijacija vezana uz Njemačku i Nijemce zacijelo bila Land der Dichter und Denker – zemlja pjesnika i filozofa, a svakako i znanstvenika – Goethea, Schillera, Heinea, Kanta, Nietzschea, braće Humboldt...

Što obilježava mentalitet i karakter Nijemaca? Pođemo li od stereotipnog viđenja očima stranca, ne možemo zaobići simbole njemačke gastronomije, poput pečenih kobasica i nebrojenih vrsta piva koje hektolitrima teče na Oktoberfestu uz limenu glazbu, iako je njemačka kulinarska tradicija mnogo više od toga – probajte rajnsku kiselu pečenku (rheinischer Sauerbraten), špecle sa sirom (Käsespätzle), bavarski Tafelspitz (kuhanu govedinu s hrenom i jabučnom kašom) i, umjesto torte Schwarzwald, na primjer Bienenstich (fini kolač od dizanog tijesta s medom, pudingom od vanilije i listićima badema) – nipošto nećete biti razočarani!

Stranci će jamačno za Nijemce prvo reći da jako drže do točnosti, što ilustrira i poznata njemačka izreka koja bi u slobodnom prijevodu glasila: TOČNOST JE VRLINA KRALJEVA. Ah, i ta riječ vrlina tako je tipično njemačka, još iz pruskih vremena. DEUTSCHE TUGENDEN (njemačke vrline) u očima stranaca svakako su organiziranost, pouzdanost, odgovornost, osjećaj dužnosti i lojalnosti, a svi su ti pridjevi i jezično vrlo zanimljivi – uzmimo samo njemački sufiks –bewusst (svjestan, savjestan, osviješten), prosječan je Nijemac zacijelo pflichtbewusst (svjestan dužnosti i obveza), verantwortungsbewusst (odgovoran), a svaka je dobra njemačka kućanica umweltbewusst (ekološki osviještena, sortira i reciklira otpad), ali baš i nije modebewusst (modno osviještena) pa u odijevanju više pozornosti pridaje praktičnosti nego estetici. Većinom radi na pola radnog vremena i vrlo je često samohrana – danak njemačkoj potrebi za neovisnošću i emancipacijom.

Dolazimo do još jedne tipično njemačke vrline – štedljivosti. U tome kontekstu u životu prosječna Nijemca bitnu ulogu ima riječ Gemeinschaft (zajedništvo), pa se tako susjedi koji rade na sličnoj lokaciji zajedno voze na posao (Fahrgemeinschaft), a čak 35 posto njemačkih studenata ne živi kod roditelja ni u studentskom domu nego osnuje Wohngemeinschaft (WG) – zajedničko kućanstvo kako bi smanjili životne troškove. 

Riječ-dvije o učenicima i studentima. Njemačko dijete odrasta u multikulturalnom okruženju (od 20% do čak 60% učenika u razredu djeca su migranata) pa to sigurno utječe na formiranje njegove osobnosti. Cilj je dobiti što više Einsera (tj. jedinica, jer je jedinica u Njemačkoj najviša ocjena). Studenti poslije mature obvezno godinu dana putuju svijetom ili volontiraju u raznim udrugama i domovima, a vrlo rijetko cijeli studij provedu u istom gradu.

Što se strancima baš i ne sviđa kod Nijemaca? Svakako ponekad pretjerano inzistiranje na detaljima i prevelika pedantnost, a prije svega (barem romanskim narodima, a rekla bih i Britancima) upravo bolna direktnost, iznošenje negativnog mišljenja bez ikakva uvijanja i ponekad pretjerana brižnost koja ima oblježja pametovanja. Evo i jednog zabavnog primjera koji je dao jedan poslovni čovjek, stranac: „Kada ujutro idete ulicom s poslovnom torbom u ruci na kojoj je jedna od dvije bravice otvorena, možete biti sigurni da će vam vaš dobrohotni susjed prići i reći: 'Dobro jutro! Niste opazili da vam je torba napola otvorena?'“ Osim toga, Nijemci jako vole propise i ugovore, i sve mora biti utanačeno u pisanom obliku. Na razgovor za posao donose Bewerbungsmappe – portfolio s molbom, životopisom, preporukama, potvrdama o edukaciji, certifikatima i obveznom slikom na čijem bi opsegu pozavidjela svaka uspješnija manekenka.

U životu prosječna Nijemca presudnu ulogu imaju neke riječi, primjerice Leistung – učinak, učinkovitost, ali i usluga. Nijemci vole rezultate. Tako svaki izvrstan učenik polazi nekakav Leistungskurs (dodatnu nastavu za napredne), a poslodavac nam plaća Sozialleistungen (zdravstveno i mirovinsko osiguranje), što je Nijemcu izuzetno važno.

Riječ-dvije i o njemačkim umirovljenicima. Osim što Nijemci tradicionalno mnogo i rado putuju, trend je među starijom populacijom stvoriti drugi domicil u toplijim krajevima (najčešće na Mallorci), gdje bi rado provodili pola kalendarske godine. Još nešto nama vrlo zanimljivo. Za razliku od Hrvata koji su skloni kupovati nekretnine kao jamstvo financijske sigurnosti, Nijemci uglavnom (više od pola odrasle populacije) žive u najmu, što prvenstveno valja povezati s radnom mobilnošću. Nije nikakav izuzetak (prije je pravilo) da zbog posla vrlo često mijenjaju prebivalište. Ali to Nijemcu nije problem jer ima dobar i pouzdan automobil velike snage (Motorleistung). Ah, opet ta riječ....

Inače, stječe se dojam da metropola (Berlin), koja je svakako privlačna zbog raznovrsnih sadržaja, ne simbolizira Njemačku u smislu u kojemu to čini npr. Pariz za Francusku niti je Nijemcu apsolutno najpoželjnije odredište za život. Frankfurt, Köln, Hamburg i prije svega München u tome su kontekstu vrlo atraktivni.

I, na kraju, što Nijemci baš i ne vole kod sebe? Ne samo stranci, mnogi i Nijemci misle da je njihova nacija neduhovita, ponekad nefleksibilna te preopterećena birokracijom i vječnim ispunjavanjem raznih formulara i traženjem potvrda u raznim „Amtovima“ (uredima) = Wohnungsamt, Arbeitsamt, Ausländeramt... Zanimljivo je spomenuti da su Nijemci kao nacija skloni pesimizmu (7% do čak 10% prema nekim istraživanjima), što se, s obzirom na visok životni standard i sigurnost, možda i ne bi očekivalo.

Završimo ipak nečim pozitivnim. Kada vas čuju da govorite njemački, većina Nijemaca neće skrivati oduševljenje (bez obzira na vaše zamuckivanje, pogrješnu uporabu članova i pogrješan poredak riječi) i dat će vam kompliment za vaš „jako dobar njemački“. Njemački nije lako naučiv jezik i oni to znaju i poštuju vaš trud. Naučiti njemački napokon je EINE LEISTUNG (veliko postignuće), nicht J?

Škola stranih jezika Vodnikova 65 godina inovacije, znanja i iskustva